Tokom razvoda ili nakon prestanka zajedničkog života roditelja jedno od najčešćih pitanja jeste da li dete može samo da odluči sa kojim roditeljem želi da živi. U praksi se često veruje da dete sa određenim brojem godina samostalno bira roditelja, ali takvo shvatanje nije u skladu sa Porodičnim zakonom Republike Srbije.
Odluku o vršenju roditeljskog prava i mestu stanovanja deteta donosi sud, vodeći se isključivo najboljim interesom deteta, uz sagledavanje svih okolnosti konkretnog slučaja.
Da li dete ima pravo da izrazi svoje mišljenje?
Da.
Dete koje je sposobno da formira svoje mišljenje ima pravo da ga slobodno izrazi u svim postupcima koji se odnose na njegova prava.
Mišljenje deteta predstavlja važan element prilikom donošenja odluke, ali nije jedini kriterijum kojim se sud rukovodi.
Da li postoji uzrast kada dete samo bira roditelja?
Ne.
Porodični zakon ne propisuje godine u kojima dete samostalno odlučuje sa kojim roditeljem će živeti.
Istina je da dete koje je navršilo 10 godina života i sposobno je za rasuđivanje ima pravo da neposredno izrazi svoje mišljenje pred sudom ili drugim nadležnim organom.
Međutim, to ne znači da je sud dužan da donese odluku u skladu sa željom deteta. Njegovo mišljenje predstavlja samo jedan od elemenata koje sud ceni prilikom odlučivanja.
Šta sud uzima u obzir?
Prilikom odlučivanja sud procenjuje sve okolnosti koje mogu biti od značaja za pravilan razvoj i dobrobit deteta, naročito:
- emocionalnu povezanost deteta sa oba roditelja
- dosadašnji način brige o detetu
- sposobnost roditelja da zadovolje potrebe deteta
- stabilnost porodičnog i životnog okruženja
- uzrast i razvojne potrebe deteta
- mišljenje deteta, ukoliko je sposobno da ga formira
- nalaz i mišljenje Centra za socijalni rad kada je to potrebno
Sud svaku odluku donosi imajući u vidu ono što je u najboljem interesu deteta, a ne interes jednog ili drugog roditelja.
Kako se saslušava dete?
Mišljenje deteta pribavlja se na način koji odgovara njegovom uzrastu i stepenu zrelosti.
Razgovor se vodi u odgovarajućim uslovima kako bi se izbegao dodatni stres i osećaj odgovornosti za ishod postupka.
Cilj nije da dete odlučuje između roditelja, već da sud stekne potpuniju sliku o njegovim potrebama, osećanjima i željama.
Najčešće zablude roditelja
„Dete ima 12 godina i samo bira.“
Ne. Dete ima pravo da izrazi svoje mišljenje, ali konačnu odluku donosi sud.
„Ako dete želi da živi kod mene, sud mora to da prihvati.“
Ne. Sud procenjuje sve okolnosti konkretnog slučaja i donosi odluku u skladu sa najboljim interesom deteta.
„Mišljenje Centra za socijalni rad je obavezno za sud.“
Nalaz i mišljenje Centra predstavljaju važan dokaz, ali sud nije vezan njihovim stavom i odluku donosi samostalno.
Zašto je važna stručna pravna pomoć?
Postupci koji se odnose na vršenje roditeljskog prava spadaju među najosetljivije porodične postupke jer utiču na život deteta i roditelja i nakon donošenja sudske odluke.
Pravovremeni pravni savet može biti od značaja već pre pokretanja postupka, tokom pregovora između roditelja, ali i tokom samog sudskog postupka radi zaštite prava roditelja i najboljeg interesa deteta.
Zaključak
Dete ima pravo da izrazi svoje mišljenje o tome sa kojim roditeljem želi da živi, ali ne donosi konačnu odluku.
Sud će u svakom pojedinačnom slučaju ceniti mišljenje deteta zajedno sa svim drugim relevantnim okolnostima, imajući kao osnovni kriterijum njegov najbolji interes.
Svaka porodična situacija je drugačija, zbog čega odluka o vršenju roditeljskog prava zahteva pažljivu pravnu i činjeničnu analizu, uz puno uvažavanje prava deteta i odgovornosti oba roditelja.
